Пређи на главни садржај

Sena Internet

50 sivih na Balkanu   36/50



Upoznajte Senu Internet, mada sigurno već poznajete neku iz vašeg komšiluka, a ako ste te srece da ne poznajete nijednu, evo idealne prilike da naučite kako da je prepoznate (zlu ne trebalo)

Sena Internet je osoba koja ima takav protok informacija, da joj i google zavidi. Tačno zna svačiju lokaciju ali i desavanja iz što privatnog što poslovnog života. Mesto boravka joj je osmatračnica na sve četiri strane sveta, kako slučajno ne bi šta propustila. 
Sena Internet ima dar od Boga (ili djavola, kako se uzme) ali razgovor sa njom je teško izbeći, pitanja su tako formulisana da vas zbune i šta god odgovorili to je za nju dovoljno. Čim se udaljite par koraka od nje, ona je već pozvala svoju drugaricu Twiterku i uz "jao sestro slatka da ti pričam" i "nikad nećeš da pogodiš/veruješ..." vi postajete glavna tema. I to ne bi bilo toliko strašno da bar Sena prenese vidjeno/rečeno, ne Sena na to obavezno mora da doda detalje ne bi li priča bila sočnija a onda sa svojom drugaricom Twiterkom da donosi zaključke. Sve uz dodatke "ccc" i "jujuju" gde obavezno sledi odgovor "straaaaašno" i "nemam reči" ali ipak priča se nastavlja.
Pomislili bi ljudi da u vreme društvenih mreža gde nam je dosta detalja iz života poznanika, prijatelja i rodbine servirano na tacni, Sene su pred izumiranjem, ali ne, drže se one, čak pomno prate sve iz okoline pa onda u svemu što objavite traže skriveno značenje a onda začine priču, njima najsladjim kafe začinom, tračem. 

Flickr



Kako se boriti protiv Sene? Nikako! Ukoliko Seni odbrusite nešto, povredićete njena krhka osećanja a ona će u sekundi postati žrtva spremna da i svoju dragu Twiterku baci u vatru ne bi li sebe odbranila jer ona nikada tako nešto ne bi pomislila a kamoli izgovorila. Ukoliko imate posla sa Senom kojoj je IQ jednak broju cipela (a obično jeste) uhvatite se starog dobrog sarkazma. Biće vam zabavno a ona svakako neće razumeti o čemu govorite. Uvek postoji rizik da budete shvaćeni pogrešno ali će vam bar biti interesantno gledati njenu reakciju kad ne shvati o čemu vi to. Izbegavanje nije opcija, nemoguće je izbeći. A potsećam vas da su batine prekršaj pa vas molim nemojte prebijati Senu jer sem trenutnog oduška imaćete etiketu lude osobe koja je iz čista mira napala nezaštićenu ženu (bilo da ste muško ili žensko isto vam je) a Sena dobija novu priču koju će prepričavati sledećih nedelju dana. Ili godinu. Vidite, ne isplati se.

I na kraju prosto neka vas nije briga šta ko misli (i govori) jer je nekim ljudima prosto u krvi da budu zlobni i zabadaju nos gde im nije mesto. To im je hobi i duševna hrana, pošto su im životi, inače, savršeni, pa još samo vaš da urede i njihova misija na ovoj planeti je završena.
Ja imam svoju Senu, dragu i slatku koja ne propušta priliku da makar zagrebe pitanjima ne bi li nešto novo saznala i ovim putem je puno pozdravljam. Mada, kao što rekoh, sarkazam im nije jača strana (moglo bi se čak reći da im je ćelija za razumevanje sarkazma potpuno zakržljala ili izumrla) sve uz želje da mi je još dugo živa i zdrava jer me njene priče o meni prilično zabavljaju. Bez nje ne bih bila svesna kolika sam grešnica i šta sve ne. 
Draga moja Seno slatka, molim te da me i dalje obaveštavaš šta ima novo kod mene, ali posveti se malo i drugima, nemoj zapostaviti ostatak sveta zbog mene, a ponekad reci nešto i o sebi. Ili se bar povremeno posveti svom privatnom životu! 

Puno pozdrava od slatka ja ;-)

                                                                                        Dragana Đorđević

Коментари

Популарни постови са овог блога

Edinburg - grad duhova

Rezervacija hotela u Edinburgu - noćna mora.   Teški su kao crna zemlja. Ja rezervišem skoro uvek putem Booking.com. Nekada Agoda. Ponekad koristim lokalne agencije. Imam svoje načine na koje se pogađam za cene i skoro uvek uspem da obezbedim najbolju ponudu. Ali. Edinburg, ništa ne pali od toga. U Edinburgu nikada nisam bio, karta mesta nekada ne pomaže. Kada ne putujem kolima uvek pazim na autobuske, tramvajske, metro linije ali ne mogu da pazim na nepredviđene stvari. Taktika mi je da rezervišem više hotela. Ima razloga za to. Ne želim da platim unapred iz dva razloga, jedan je to što se uvek može nešto desiti nepredviđeno, drugi taj što uvek želim najbolju ponudu. Ali, Edinburg, prava noćna mora. Kruti su, žive čini mi se u IX veku. Da se razumemo, nemam dovoljno novca da budem u skupim hotelima. Na kraju izbor mi se sveo na dva hotela u istoj ulici. Svi pokušaji da snizim cenu nisu uspeli. Priprema puta Za put na Ostrvo je potrebna viza. Da bi se dobila viza p...

London uzvraća udarac

Kada sam prvi put bio u Engleskoj otišao sam na koncert grupe Queen, kod nas još nedovoljno poznate. Još uvek su mi omiljena grupa. Kakvo je uživanje nakon toliko godina doći ponovo i videti u jednom od pozorišta, ne bilo kojem, Dominionu , mjuzikl: We will rock you . Dominion je u centru Londona. Najjeftinija karta košta 65 funti. Queen je najbolja grupa. London je grad pozorišta a naročito mjuzikla. Nikada i nigde nisam video toliko muzike uživo kao u Engleskoj. Mnogo profi, mnogo amaterskih, lokalne grupe koje sviraju po pabovima, lokalna amaterska pozorišta. Obični ljudi koji preko dana rade neki posao a uveče glume ili sviraju. Onda se čudimo zašto imaju najbolje glumce i najbolju muziku. Toliko truda daje kvalitet. Nas dvoje ćutimo samo dok smo u svađi ali prolazak od Westminstera do Trafalgar Skvera nam zatvara usta. Taj deo dođe kao neka ratna aleja sa spomenicima brojnim ratnicima, uglavnom lordovima ali i ženama koje su ratovale kao bolničarke. Tu su ministarst...

10 stvari koje ne želite znati o Londonu a nikog niste pitali...a i zašto bi

Deo svog života sam proveo u Notingemu, deo u Kentrberiju ((Canterbury (neki će prvo pomisliti na Canterbury tales)). Igrao sam se u Šervudskoj šumi, doživeo prvi poljubac na stepeništu Šekspirove kuće (neke u kojoj je navodno boravio deo svog života, tako piše na tabli), prošetao sam se kroz radničko naselje u Mančesteru i bio na dokovima u Liverpulu, stajao na stenama Dovera i gledao prema kontinentu. Za opkladu sam prošetao Pekamom (Mućke se dešavaju u njemu ali nisu imali hrabrosti da tamo snimaju), pojeo sendvič u Sandwich-u, navijao sa navijačima Totenhema i Arsenala ali nikada nisam shvatio otkud engleskom vrhu tolika doza arogancije i hipokrizije. Mislite da su vicevi o Englezima stvarno samo vicevi? Varate se. To su samo crtice iz njihovih redovnih događanja. Običan život. Pored tolike koncentracije snobizma sasvim je normalno da postoji i ona druga strana. Genijalni umetnici, glumci, pisci. Engleske serije su najbolje. Savremeni engleski pisci, čak i oni koj...