5 godina ranije - Mnogo si me izlagao večeras, gde će ti duša. Izmislio si čitavu istoriju. Nego bolje me izmasiraj, mišići su mi kao kamen - ustajem i iz kupatila donosim ulje za masažu. - To ostavlja fleke, moram da se skinem - skida se. Leži na stomaku. Skinuću se i ja, stvarno ostavlja fleke. Svojski se trudim. Pogledam na sat, meri razdaljinu koju mi je ruka prošla, 4356 metara. Masiram je više od četiri kilometara. Ne znam da li postoji ta mera. I šta meri ta daljina. Gde je granica između masiranja kao posla i ljubavi. Koji kilometar označava da smo prešli granicu ljubavi. Osećam da je to ovaj peti koji teče. Toliko je puno i temeljno masiram da je i meni potrebno da me neko izmasira. Ljubav? Da li sam sebi pomenuo tu reč koju izbegavam, koje se plašim? Da li je trenutak kada ta reč treba da sklizne sa mojih usana na njeno telo? Ni ne primećujem da mi je jedna ruka duboko između njenih nogu, svaki detalj njenog tela je bio na mojim prstima. Sat pokazuje da se bližim petom kilo...