Пређи на главни садржај

O životu i ljudima

50 sivih na Balkanu   1/50


Muškarci...žene... večita misterija... Rat na polju muško-ženskih odnosa. Današnje nazovi veze i parovi, brakovi... Da li je ljubav samo iluzija koju žene stvaraju željne pažnje, nežnosti, da budu voljene, a muškarci koriste njihovu slabost radi ostvarivanja ličnih interesa i zadovoljavanja već poljuljanog ega. 

Svi su oni istog kova kao da ih je jedna majka rodila, bez obzira na godine, boju kože, veru, zemlju porekla.... Balkanci, Evropljani, Amerikanci..... muslimani, pravoslavci, katolici, ateisti, protestanti.... od 30 do 50 godina... samci, večite neženje, oženjeni, razvedeni. Njihov je jezik isti bez obzira što se znakovno razlikuje. 

Cilj  takođe, naći žensku osobu koja će im podići moral, bilo intelektualno ili seksualno....znate na šta mislim....a kad naiđu na intelektualno jaku ženu koja ih matira u dva poteza beže....Toliko o njihovoj muškosti....jaki na rečima, slabi na delu. 



A da ne pričam o muškoj sujeti....Svi su oni uspešni u svom poslu, menadžeri, programeri, biznismeni, profesori, doktori, brokeri....muškarci sa zvanjem, iskustvom i znanjem....ostvareni u svakom pogledu... poslovno i privatno, a ipak emotivno prazni....pijavice koje žele samo jedno da se osete moćno... 

Moć, reč od samo tri slova a toliko jaka...moć nad suprotnim polom...moć nad nežnim ženskim bićem, srcem, mozgom...Željni izazova, igre, svega što će ih učiniti da se osećaju superiornijim, poželjnim, vrednim. Meta su im senzibilne, usamljene žene. Jadno...Kad osete odbijanje sve više se trude. Kad osete da su njihove gube interesovanje. 

Šablon isti, akteri različiti. Za njih je ljubav igra, partija šaha. Vuku poteze vrebajući sledeći potez s druge strane. Uvek imaju rezervni plan, šemu, a ako slučajno s druge strane imaju inteligentno superiorniju osobu, oni se jednostavno uplaše, zbune, ostanu bez rezervnog plana i naravno povuku. Valjda su navikli na žene koje igraju kako oni žele. Pa ne umeju drugačije. 

Žene se potajno nadaju da nisu svi muškarci isti i da će se pojaviti neko ko će iskreno da ih voli, da im pruži podršku, zaštitu, sigurnost...Imaš i njih različitih shvatanja, želja, potreba, ciljeva. 

Neke ostaju u „vezama“ jer se plaše samoće, nesigurnosti, nisu dovoljno hrabre da skinu ružičaste naočare i realno pogledaju stvari. Možda i vide, ali se prave da ne vide. Zato su spremne da svašta trpe i preživljavaju. Pitam se da li bih mogla biti u vezi ili braku sa muškarcem, koji me laže, vara, koji koristi svakojake bedne izgovore koje bi trebalo da sažvaćem i progutam. Moj odgovor je ne. 

http://alexkotlik.com/galleries/quick-portfolio/children-and-family-photography-on-location-session-3/


Živimo u virtualnom svetu, gde je sve imaginarno....nema više izlazaka u dvoje, zajedničkih šetnji, držanje za ruku, živih reči i dela. U tom svetu sve je idealno....ali da li je stvarno tako....Da li zatvaramo oči i uši da bi bili srećni. A da li smo zaista srećni i koliko. Prolazim gradom. U letnjim baštama i kafićima vidim stolove sa isključivo ženskim ili muškim društvom. Svi nešto zure u telefone, niko s nikim ne priča. U šta smo se pretvorili.....u mašine, robote. 

Ne pamtim kad sam videla da cela porodica, roditelji sa decom sede u nekom restoranu ili šetaju zajedno. Ima i njih, ne kažem da nema, ali se ne vide od ostalih. Retkost. 

 
                                                                           By Daniel Dashnaw

Jednom svom poznaniku sam dala savet da osveži svoje emocije prema svojoj ženi, da joj priredi iznenađenje i odvede na neko putovanje, samo njih dvoje, umesto što juri slobodne devojke i predstavlja se da je slobodan. Njegov odgovor na sve to je bio ... smeh...“ti me zezaš“ rekao mi je. „Ne, ozbiljno ti govorim.“ odgovorila sam. Takvih je sve više, nažalost. Oženjeni se ponašaju kao da su momci, a ovi slobodni kao da su oženjeni. Zamena uloga. 

Možda ćete pomisliti da sam ogorčena feministkinja....samo iznosim činjenice....na vama je da donesete zaključak. Ovo je samo moje viđenje stvari na osnovu mog ličnog iskustva. Svako ima pravo da živi kako hoće. Svako bira svoj put. Jedino možemo odabrati da li ćemo živeti stvarni ili virtualni život. Šah mat.


                                                                                                                        Vanja Najdanović



Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Edinburg - grad duhova

Rezervacija hotela u Edinburgu - noćna mora.   Teški su kao crna zemlja. Ja rezervišem skoro uvek putem Booking.com. Nekada Agoda. Ponekad koristim lokalne agencije. Imam svoje načine na koje se pogađam za cene i skoro uvek uspem da obezbedim najbolju ponudu. Ali. Edinburg, ništa ne pali od toga. U Edinburgu nikada nisam bio, karta mesta nekada ne pomaže. Kada ne putujem kolima uvek pazim na autobuske, tramvajske, metro linije ali ne mogu da pazim na nepredviđene stvari. Taktika mi je da rezervišem više hotela. Ima razloga za to. Ne želim da platim unapred iz dva razloga, jedan je to što se uvek može nešto desiti nepredviđeno, drugi taj što uvek želim najbolju ponudu. Ali, Edinburg, prava noćna mora. Kruti su, žive čini mi se u IX veku. Da se razumemo, nemam dovoljno novca da budem u skupim hotelima. Na kraju izbor mi se sveo na dva hotela u istoj ulici. Svi pokušaji da snizim cenu nisu uspeli. Priprema puta Za put na Ostrvo je potrebna viza. Da bi se dobila viza p...

London uzvraća udarac

Kada sam prvi put bio u Engleskoj otišao sam na koncert grupe Queen, kod nas još nedovoljno poznate. Još uvek su mi omiljena grupa. Kakvo je uživanje nakon toliko godina doći ponovo i videti u jednom od pozorišta, ne bilo kojem, Dominionu , mjuzikl: We will rock you . Dominion je u centru Londona. Najjeftinija karta košta 65 funti. Queen je najbolja grupa. London je grad pozorišta a naročito mjuzikla. Nikada i nigde nisam video toliko muzike uživo kao u Engleskoj. Mnogo profi, mnogo amaterskih, lokalne grupe koje sviraju po pabovima, lokalna amaterska pozorišta. Obični ljudi koji preko dana rade neki posao a uveče glume ili sviraju. Onda se čudimo zašto imaju najbolje glumce i najbolju muziku. Toliko truda daje kvalitet. Nas dvoje ćutimo samo dok smo u svađi ali prolazak od Westminstera do Trafalgar Skvera nam zatvara usta. Taj deo dođe kao neka ratna aleja sa spomenicima brojnim ratnicima, uglavnom lordovima ali i ženama koje su ratovale kao bolničarke. Tu su ministarst...

10 stvari koje ne želite znati o Londonu a nikog niste pitali...a i zašto bi

Deo svog života sam proveo u Notingemu, deo u Kentrberiju ((Canterbury (neki će prvo pomisliti na Canterbury tales)). Igrao sam se u Šervudskoj šumi, doživeo prvi poljubac na stepeništu Šekspirove kuće (neke u kojoj je navodno boravio deo svog života, tako piše na tabli), prošetao sam se kroz radničko naselje u Mančesteru i bio na dokovima u Liverpulu, stajao na stenama Dovera i gledao prema kontinentu. Za opkladu sam prošetao Pekamom (Mućke se dešavaju u njemu ali nisu imali hrabrosti da tamo snimaju), pojeo sendvič u Sandwich-u, navijao sa navijačima Totenhema i Arsenala ali nikada nisam shvatio otkud engleskom vrhu tolika doza arogancije i hipokrizije. Mislite da su vicevi o Englezima stvarno samo vicevi? Varate se. To su samo crtice iz njihovih redovnih događanja. Običan život. Pored tolike koncentracije snobizma sasvim je normalno da postoji i ona druga strana. Genijalni umetnici, glumci, pisci. Engleske serije su najbolje. Savremeni engleski pisci, čak i oni koj...