50 sivih na Balkanu 28/50
Jedna priča se završava. Druga se nastavlja. Kuda? Ne znam. Nekad želim kraj. Nekad nastavak. Nekad želim da se prosto probudim i da se ništa do sad i nije dogodilo.
Jedna priča se završava. Druga se nastavlja. Kuda? Ne znam. Nekad želim kraj. Nekad nastavak. Nekad želim da se prosto probudim i da se ništa do sad i nije dogodilo.
"Vidiš- pokazuje mi u daljini brdo prekriveno snegom- ono su sve putevi kroz šumu." Znam, odgovaram.
"Ne možeš da ih vidiš u proleće leto i jesen. Krije ih
lišće. I suvo i zeleno. Krije ih i sneg kad jako napada. Tek se nekad
ovako vide. Lepo je, zar ne?"
Zanimljivo jeste. I to je još jedan pokušaj da mi pokaže kako i zima može da bude lepa.
Ne volim zimu. Nikad je i nisam volela. Ne volim
hladnoću koja štipa a sneg mi je tek toliko lep dok padaju krupne
pahulje i sve ne pobeli. Uvek je pokušavao da mi pokaže nešto lepo tamo
gde ja ništa lepo ne vidim. Tako je bilo i sada. Medjutim
samo me je naveo na razmišljanje. Drži me za ruku dok se naslanjam na
njega i razmišljam o onome što je rekao. Pogledam ga kao da želim nešto
da pitam ali ni sama ne znam šta. I onda razmišljam o rečenom.
Da, zelenilo sakrije sve to. Kroz zelenilo ne vidimo
neke skrivene stvari iza. Da li je tako i u životu? Ako zima ogoli drvo,
videćemo dalje, kroz njegovu krošnju. Da li vidimo jasnije ili dalje.
Kako to utiče na nas? Da li sada mogu da vidim
dalje, dublje, jasnije? Da li postajem svesna nekih stvari? Želi li
srce da prihvati ono što mu oči pokazuju? Nisam sigurna. I dalje živim
za momenat bez planiranja. Ne umem da igram taktike i planiram poteze.
Osećam da smo sa godišnjim dobima napravili pun
krug i mi. Da smo opet negde na početku. Da li ovog puta želim da ovaj
krug ide drugačije? Nisam sigurna. Negde osećam borbu izmedju srca i
mozga. Povremeno osećam potrebu za oslobodjenjem. Ali, srce previše puta
povredjeno odbija da prihvati borbu i bol koja
sledi. Tu već gubim sebe. Ne prepoznajem ko sam. I nastavljam dalje.
Neka druga ja. Stvorena od strane njega, prilagodjena njemu. Čekam da
vidim kuda ovaj novi krug vodi. Želela bih da imam tu moć da znam
unapred, ali to već nije život. Kada bi znali šta nas
sutra čeka, danas bi izgubio svoje čari. Život ide dalje. Kuda,
videćemo.
Priča se nastavlja...

Коментари
Постави коментар