Пређи на главни садржај

U snu neka čudna atmosfera. Zvuk žene

50 sivih na Balkanu   33/50


Opet je u snu neka čudna atmosfera. Zidovi su uglavnom crveni, zeleni, žuti i plavi. Neka mešavina kineskog i japanskog. Toplo je. Oseća se neki opojni miris. Ima lavande ali i cimeta, vanile i nečeg jačeg. Shvatam da je na sredini sto za masažu. 
Na njemu vidim žensko telo. Lepo je. Leži na stomaku, lice ne vidim. samo mali peškir oko zadnjice. Peškir je beo. 

Vidim da je žena visoka, vrlo lepo telo. Nikada ga nisam video. Ne znam ko je. Boja kose mi ne govori puno jer je osvetljenje čudno. Boje se igraju po njenom telu. Vrlo zavodljivo.

Shvatam da sam maser ustvari ja. Uzimam neko ulje koje stoji u mlakoj vodi i masiram. Koža joj je vrlo lepa. Masiram polako, prvo noge, ustvari prste na nogama. Nakon toga potkolenice. Prelazim na butine. Podižem peškir, masiram guzu. Lepa je. Nakon toga struk. Onda ramena i vrat.

Kažem: "Molim Vas okrenite se." Držim peškir, stavljam ga preko kukova. Opet masiram prste na nogama, potkolenice, butine. Vidim mladež i deluje mi poznato. Podignem peškir, masiram venerin breg, onda struk, grudi (sviđaju mi se). Vrat.

Tek tada vidim lice. Ali nikada ga nisam video uživo. Par slika. Vidim da si ti. U snu me je malo sramota, spopadam te u snovima. 

Pogledam ruke ali i tebe. Masirao sam te čokoladom. Potpuno si u čokoladi. Volim čokoladu...

Ustaješ, tuširaš se tu ispred mene, oblačiš haljinu na golo telo i izlažiš. Polako te pratim. Odjednom smo na nekoj terasi restorana koji ima podijum za igru. Ispod je more. Toplo je.

Igraš, imaš osmeh. Zabavno si lepa i vrlo sexy.

Ja sedim i držim čašu u kojoj je neki koktel. Prijatan ukus, ne prepoznajem ga. Uživam. Ti dok igraš, mmm, prelepo.

Odjednom eksplozija. Topao plamen svuda. Krv svuda. Vidim kako padaš u vodu, skačem za tobom, hvatam tvoju ruku i budim se...



U mojoj glavi ti igraš. Prelepa, nežna i senzualna. Budan sam ali i dalje te vidim. Ne vredi da lažem sebe, draga si mi. Živiš na korak od mene u snu. Želim te. Želja je jaka. Da te dodirnem, da te poljubim dok spavaš, da te držim za ruku, da vodimo ljubav, da te izvučem iz provalije nakon eksplozije. Ovo već zvuči čudno.

Da...htedoh reći, da mi pričaš dok te masiram ali...ja ne znam ni kakva je boja tvog glasa. Pored svega ne znam tu tvoju dimenziju.

Obećavam sebi da ću te pozvati danas.

Srce mi udara u grudima, kao đačić drhtim. I onda...tvoj glas, očaravajući, razoružavajući. Razmišljam. Miris žene. Baš to, samo zvuk žene. Zvuk prave žene

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ljubavno pismo

Draga, najdraža, što, priznaćeš nije teško da budeš, jer si jedina. Šalim se, nisi jedina ali si najvažnija. Nadao sam se da nikada neću pročitati ono što si ti napisala, jer to bi značilo da te nema a ja bez tebe ne umem, ne mogu i neću. To što ti čitaš moje pismo, znači da mi se želja ostvarila. Jednom davno čitao sam neku knjigu Stivena Kinga, znaš da ga obožavam. U knjizi je svoju ljubav slikao više od osamsto puta. Čak je obeležio sliku gde se vidi njena noga u cipeli, samo cipela i delić noge. Rekao sam tada sebi da je to ljubav. Znaš li koliko ja tvojih slika imam? Više od 12 hiljada. Neko bi rekao opsesija. Nije. Kada bih te video sa velike daljine, dok si još tačkica koja se ne može razaznati, znao sam da si to ti. Ta tačka je svetlela. I uvek kada te vidim moje lice je otišlo u osmeh. Nikada mi nije dosadilo to da te vidim. Uvek nova, nikada ista i nikada monotona, nikada navika. Umeo sam da te vidim u mraku, u drugoj prostoriji, kroz zidove. Sada me više nema. Ostao sam ...

Šolja kafe i uspomene - drugi deo

 Ne znam da li im je to bio cilj ali konačno su uspeli da me probude bučnim razgovorom u susednoj sobi. Bacila sam pogled na zidove oko sebe. U levom ćošku stajala je fotelja i crveno plišano srce sa belim "volim te" slovima na njoj, sat na zidu u obliku zaljubljenog smajlića pokazivao je 9:45, na krevetu pored mene sedeo je na jastuku mali žuti plišani zec u kariranim pantalonicama na tregere i šargarepom u ruci. Gledao je u mene svojim plastičnim očima. Pitala sam se odakle je on došao, ne u krevetu, to sam navikla da bude uvek tu negde, ostavljen toliko puta da me gleda kad se probudim, već kako je došao uopšte do nas, neka zaboravljena uspomena? Onda sam shvatila prazninu kreveta i vratila se u realnost. Naterala sam sebe da ustanem pre nego što me opet proguta.  Glasovi su i dalje dopirali do mene, vodio se izgleda neki mnogo bitan razgovor, krenula sam ka njima. Ulaskom u sobu nastala je tišina kao da je upravo ušao neki duh a svi prisutni uperili pogled ka...

Ko si ti?

50 sivih na Balkanu    anonimni autor -Ko si ti?  -Zar me ne prepoznaješ? -Zar bi trebalo!? Ti si čovek koji me danima prati. Gde god se okrenem, tu si. Zašto me pratiš? Zašto me posmatraš? Šta želiš od mene!?  -Nadao sam se da ćeš me prepoznati. Godine su me izgleda previše izmenile. Ja tebe poznajem. Poznaješ i ti mene, na neki način, poznaješ mladju verziju mene... -To je smešno! Tako nešto je nemoguće... -I to kažeš ti, koja je uvek verovala da postoji nešto...  -Nešto kao? Putovanje kroz vreme!? U to čak ni ja ne verujem! -Veruješ. I već znaš ko sam... -Manijak?! Šta hoćeš od mene!?  -Da te upozorim. Da me saslušaš, da me sprečiš da napravim grešku... Da sprečiš sebe... -Mislim da bi ti dobro došao psihijatar.  -Zašto me onda još uvek slušaš? Zašto ne pobegneš? Ličim ti sada na nekog. Nekog koga si poznavala. U stvari poznaješ, ali ne znaš šta sledi. A ja znam. Jer sam doživeo. Proživeo i preživeo. Preživlj...