Пређи на главни садржај

Gledam tvoje slike


 50 sivih na Balkanu  zadnjih deset


Gledam tvoje slike i kako se smešiš na njima. Zamišljam kako prstima prelazim po tebi i baršun, svila ili koža se topi u mojim prstima. Klizim po ekranu, naravno moje slike se uvek nalaze u digitalnom obliku, kao Alisa se trudim da pronađem svet iza stakla a taj svet mi iza oka hrli u susret i ljubim te prstima i svlačim te očima i jezikom pišem po tebi male sitne lascive reči moje požude. 

U mom svetu si uvek nasmejana, srećna i podatna. Da li je stvarnost slika moje tmine, tamnica satkana od nedodira, od nereči, od nepogleda od nestvarog skrivanja istine, san o svetlu kroz zatvorene oči, usnula moć koja čeka da zaspi, jegulja koja uvek isklizne, dah prašine starog ormara nakvašenog buđi. 

Ali, postoji tvoje lice iza ogledala, maziš me obrazom, u snu te ne čujem, u mojim snovima samo ja vrištim. Tvoje oko se pomalja iz sene, gleda me sa neskrivenom željom dok ti se kosa uvija oko mog obraza. Ljubim ti vrat, dahćem, tražim nešto više od dvodimenzionalne slike u staklu zamrznute za moju radost. Željan sam te, bestidno, gledam kako u misli dolaze tvoje grudi, kako se bradavice na njima uzdižu.




Prikradam ti se u san. Čekam da zaspiš, znam da ti to teško ide. Ko će izdržati duže, čija zora će svanuti ranije, ko će kome doći u san? 

Gledam kako ti se polako spuštaju kapci, osećam tvoj dah i disanje, usklađujem tako dišemo istim ritmom. Gledam tvoju kosu na jastuku kako pada kao vodopad prelamajući se o ivice posteljine i spavaćice, pidžame.  Sa druge strane kreveta ja sam skoro bez odeće. Prelazim preko tvojih obrisa. Ti sa svoje strane kreveta u svom gradu a ja na svojoj u mom gradu. Kilometri između nas.


Muzika te nosi, ustaješ, igraš, haljina se sa okretom digne do struka, povremeno mi priđeš i ljubiš me. Ja te gledam, lažem, proždirem očima čak i u tvom snu, zavaljen u stolicu dok mirno ispijam neko piće. Svaki put kada haljina poleti, srce mi poskoči a krv ubrzano krene niže. Završava pesma, trčiš, sedaš mi u krilo i grlim te i ljubim te. Popiješ gutljaj i vraćaš se ritmu. Opet poljubac, pa još jedan, pa još, igra, okret, haljina.


Lep san, ko ga sanja ovaj put?
 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Edinburg - grad duhova

Rezervacija hotela u Edinburgu - noćna mora.   Teški su kao crna zemlja. Ja rezervišem skoro uvek putem Booking.com. Nekada Agoda. Ponekad koristim lokalne agencije. Imam svoje načine na koje se pogađam za cene i skoro uvek uspem da obezbedim najbolju ponudu. Ali. Edinburg, ništa ne pali od toga. U Edinburgu nikada nisam bio, karta mesta nekada ne pomaže. Kada ne putujem kolima uvek pazim na autobuske, tramvajske, metro linije ali ne mogu da pazim na nepredviđene stvari. Taktika mi je da rezervišem više hotela. Ima razloga za to. Ne želim da platim unapred iz dva razloga, jedan je to što se uvek može nešto desiti nepredviđeno, drugi taj što uvek želim najbolju ponudu. Ali, Edinburg, prava noćna mora. Kruti su, žive čini mi se u IX veku. Da se razumemo, nemam dovoljno novca da budem u skupim hotelima. Na kraju izbor mi se sveo na dva hotela u istoj ulici. Svi pokušaji da snizim cenu nisu uspeli. Priprema puta Za put na Ostrvo je potrebna viza. Da bi se dobila viza p...

London uzvraća udarac

Kada sam prvi put bio u Engleskoj otišao sam na koncert grupe Queen, kod nas još nedovoljno poznate. Još uvek su mi omiljena grupa. Kakvo je uživanje nakon toliko godina doći ponovo i videti u jednom od pozorišta, ne bilo kojem, Dominionu , mjuzikl: We will rock you . Dominion je u centru Londona. Najjeftinija karta košta 65 funti. Queen je najbolja grupa. London je grad pozorišta a naročito mjuzikla. Nikada i nigde nisam video toliko muzike uživo kao u Engleskoj. Mnogo profi, mnogo amaterskih, lokalne grupe koje sviraju po pabovima, lokalna amaterska pozorišta. Obični ljudi koji preko dana rade neki posao a uveče glume ili sviraju. Onda se čudimo zašto imaju najbolje glumce i najbolju muziku. Toliko truda daje kvalitet. Nas dvoje ćutimo samo dok smo u svađi ali prolazak od Westminstera do Trafalgar Skvera nam zatvara usta. Taj deo dođe kao neka ratna aleja sa spomenicima brojnim ratnicima, uglavnom lordovima ali i ženama koje su ratovale kao bolničarke. Tu su ministarst...

10 stvari koje ne želite znati o Londonu a nikog niste pitali...a i zašto bi

Deo svog života sam proveo u Notingemu, deo u Kentrberiju ((Canterbury (neki će prvo pomisliti na Canterbury tales)). Igrao sam se u Šervudskoj šumi, doživeo prvi poljubac na stepeništu Šekspirove kuće (neke u kojoj je navodno boravio deo svog života, tako piše na tabli), prošetao sam se kroz radničko naselje u Mančesteru i bio na dokovima u Liverpulu, stajao na stenama Dovera i gledao prema kontinentu. Za opkladu sam prošetao Pekamom (Mućke se dešavaju u njemu ali nisu imali hrabrosti da tamo snimaju), pojeo sendvič u Sandwich-u, navijao sa navijačima Totenhema i Arsenala ali nikada nisam shvatio otkud engleskom vrhu tolika doza arogancije i hipokrizije. Mislite da su vicevi o Englezima stvarno samo vicevi? Varate se. To su samo crtice iz njihovih redovnih događanja. Običan život. Pored tolike koncentracije snobizma sasvim je normalno da postoji i ona druga strana. Genijalni umetnici, glumci, pisci. Engleske serije su najbolje. Savremeni engleski pisci, čak i oni koj...