Пређи на главни садржај

Prašina


50 sivih na Balkanu - jedna od tamno sivih


O moja kraljice, da li ovaj pisac uspeva da makar malo oboji papir tvojom svetlošću i zadrži je na stranicama zarobljenu makar toliko da se pročitaju pa neka ih nakon toga odnese oluja. Večiti tok, večiti niz tebe satkan mojom rukom a bez moje zasluge. Veliki niz, tobogan, točak koji se okreće, noć sa tobom, doručak u krevetu, ručak u Parizu, večera na nebu.

O moja kraljice, povedi me u neki od sledećih života, makar kao stvar, kao ćebe koje te pokriva, kao ogledalo u kome se ogledaš, kao omiljenu knjigu, kao hranu, bilo kako, samo mi dopusti da sam uz tebe. Ne želim da odem u obećanu belu svetlost u kome će mi navodno biti lepo, moja bela svetlost izbija samo iz tebe.





Zamišljam kako spavaš u onim danima kada nisi sa mnom, nekih trista šezdeset i nešto dana godišnje. Pomeraš se u krevetu naglo, uvek su pokreti brzi i iznenadni i nikada ne dočekaš buđenje u položaju u kome si zaspala. Snovi, koje niko ko te posmatra ne može ni da pretpostavi, uvek ili skoro uvek deluju kao besomučni košmar u kome te neko juri. Jedino ponekad, izbije u tom trenutku sva uznemirenost, muka i jad koji te more u snu. Nekoliko trenutaka još nisi prestala da sanjaš a budna si i govoriš. Oči još zatvorene, glas koji drhti, strah, ljubim te, grlim i milujem uz reči da je sve u redu.

Imam osećaj da te silom otimam iz nekog drugog sveta i da pokušavaš da ostaneš tamo. Da li u snu odlaziš negde drugde o, moja kraljice tajni? Ne volim silom da te budim, trudim se da pre toga osetiš toplinu moga tela, da osetiš kako kuca moje srce naslonjeno na tvoja leđa, mazim ti kosu, obuhvatim rukama jer znam da ćeš da skočiš, da te zadržim da što pre shvatiš da sam to ja, da je telo koje osećaš moje, da te ne progoni niko.  

Ali to je bajka. Nikada te nisam dodirnuo, nikada video uživo. Niti ću te ikada dodirnuti. Moje usne te neće ljubiti. Moje telo te neće osetiti. Znam, ma šta uradio, ma šta rekao, tako je. U ovoj bajci ja sam negativac a princ na belom konju je neko treći.

Moja zvezdana prašina se vraća među zvezde, čili i nestaje...

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ljubavno pismo

Draga, najdraža, što, priznaćeš nije teško da budeš, jer si jedina. Šalim se, nisi jedina ali si najvažnija. Nadao sam se da nikada neću pročitati ono što si ti napisala, jer to bi značilo da te nema a ja bez tebe ne umem, ne mogu i neću. To što ti čitaš moje pismo, znači da mi se želja ostvarila. Jednom davno čitao sam neku knjigu Stivena Kinga, znaš da ga obožavam. U knjizi je svoju ljubav slikao više od osamsto puta. Čak je obeležio sliku gde se vidi njena noga u cipeli, samo cipela i delić noge. Rekao sam tada sebi da je to ljubav. Znaš li koliko ja tvojih slika imam? Više od 12 hiljada. Neko bi rekao opsesija. Nije. Kada bih te video sa velike daljine, dok si još tačkica koja se ne može razaznati, znao sam da si to ti. Ta tačka je svetlela. I uvek kada te vidim moje lice je otišlo u osmeh. Nikada mi nije dosadilo to da te vidim. Uvek nova, nikada ista i nikada monotona, nikada navika. Umeo sam da te vidim u mraku, u drugoj prostoriji, kroz zidove. Sada me više nema. Ostao sam ...

Prijavi nasilje - zakon je na tvojoj strani

  Zakon kao slovo na papiru jeste na strani žrtve, ali tu nastaje jedan problem, u praksi je sasvim drugačije. Broj prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja: 2025. godina Na nivou Srbije se procenjuje da je bilo više desetina hiljada prijava. Primera radi, u jednom gradu (Kragujevac) bilo je preko 1.000 prijava u toku godine.  Na nivou države, prema ranijim trendovima tužilaštva i policije: godišnje se evidentira približno 25.000 – 30.000 prijava nasilja u porodici  2026. godina (do sada) Pošto godina još traje, nema konačnog broja Ali prema istom tempu: do sada (prvih nekoliko meseci) procena je 10.000 – 15.000 prijava. Ukratko godišnje: ~25k – 30k prijava 2020–2025 ukupno: ~160k+ slučajeva realni broj nasilja je značajno veći! Kako su slučajevi raspoređeni (procena) Veći gradovi (npr. Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Niš) čine oko 55–65% prijavljenih slučajeva ali imaju i veći deo populacije (~60%) Kada se gleda po glavi stanovnika: stopa je niža ili približno ista ne...

Šolja kafe i uspomene - drugi deo

 Ne znam da li im je to bio cilj ali konačno su uspeli da me probude bučnim razgovorom u susednoj sobi. Bacila sam pogled na zidove oko sebe. U levom ćošku stajala je fotelja i crveno plišano srce sa belim "volim te" slovima na njoj, sat na zidu u obliku zaljubljenog smajlića pokazivao je 9:45, na krevetu pored mene sedeo je na jastuku mali žuti plišani zec u kariranim pantalonicama na tregere i šargarepom u ruci. Gledao je u mene svojim plastičnim očima. Pitala sam se odakle je on došao, ne u krevetu, to sam navikla da bude uvek tu negde, ostavljen toliko puta da me gleda kad se probudim, već kako je došao uopšte do nas, neka zaboravljena uspomena? Onda sam shvatila prazninu kreveta i vratila se u realnost. Naterala sam sebe da ustanem pre nego što me opet proguta.  Glasovi su i dalje dopirali do mene, vodio se izgleda neki mnogo bitan razgovor, krenula sam ka njima. Ulaskom u sobu nastala je tišina kao da je upravo ušao neki duh a svi prisutni uperili pogled ka...