50 sivih na Balkanu i poneka crna
Ne volim te. Pravo da ti kažem, nisam te nikada ni voleo. Svi oni sati, dani, provedeni u natucanju zajedničkog jezika koji nam izmiče, još kako nam izmiče. Ja u klin, ti u ploču, poznata je životna situacija.
Odlazim. Došao sam da ti kažem da te nikada nisam voleo. Pesme koje sam ti pisao, nisu one prave, samo su otrov sa mojih usana preliven i pretočen u slova na papiru. Reči postoje ali lažne su. Nikada ti nisam skinuo zvezde sa neba, nikada zarobio sunce.
Nestajem. Snovi u kojima si bila su moji a ne tvoji. Tvoj boravak u njima je iznuđen. Nestvarna si u njima. Nejasna, iskrivljena slika koja se povinuje mojim željama a ne razumu. U snovima možeš i da letiš a život? On je nešto drugo.
Ruku na srce, nikada me nisi ni volela. Ovaj odlazak ti neće teško pasti, takav smo mi par. Nikada nisam bio deo tvojih želja a ni predmet tvoje požude. Neće biti suza. Ne voliš me, niti si me ikada volela.
Možda je ovo pesma.
Odlazim, negde neko čeka mene. Saznaću gde, bitan je put a ne stizanje. Napravio sam play listu, jedna ruka startuje auto a druga muziku...
Коментари
Постави коментар