50 sivih na Balkanu 39/50 anonimni autor Želim... Želim da ti kažem, znaš, da te... Volim, ali ne mogu da izgovorim. Znaš da mi ta reč nije draga i da je nekako izlizana, često neiskreno izgovorena, treba mi neka druga reč, neka koja bi mogla da objasni osećanja, ali onda shvatim da ne mogu sva ta osećanja stati u jednu običnu reč. Previše toga ima tu... To nešto, ne znam šta je. Slatko i gorko u isto vreme. Sreća i tuga, uvek zajedno. Kažu ljudi ljubav je to. Želim da ti kažem, sve nemire koje donosiš i odnosiš, donosiš kad nisi tu, kad se samoća okomi na mene i odnosiš ih jednim zagrljajem, skidaš ih sa mene, puštaš da udahnem bez tereta. Ali ne mogu, opet ne mogu da izgovorim sve to a da ne krene bujica reči koju prate suze i pucanje glasa u pola rečenice. Želim, želim da ispišem sve to ali nikako ne mogu da izbacim na papir ono što je u glavi, u srcu, uvek nekako zvuči pogrešno, nedovoljno jako, nedovoljno jasno. Želim d...