Draga, najdraža, što, priznaćeš nije teško da budeš, jer si jedina. Šalim se, nisi jedina ali si najvažnija. Nadao sam se da nikada neću pročitati ono što si ti napisala, jer to bi značilo da te nema a ja bez tebe ne umem, ne mogu i neću. To što ti čitaš moje pismo, znači da mi se želja ostvarila. Jednom davno čitao sam neku knjigu Stivena Kinga, znaš da ga obožavam. U knjizi je svoju ljubav slikao više od osamsto puta. Čak je obeležio sliku gde se vidi njena noga u cipeli, samo cipela i delić noge. Rekao sam tada sebi da je to ljubav. Znaš li koliko ja tvojih slika imam? Više od 12 hiljada. Neko bi rekao opsesija. Nije. Kada bih te video sa velike daljine, dok si još tačkica koja se ne može razaznati, znao sam da si to ti. Ta tačka je svetlela. I uvek kada te vidim moje lice je otišlo u osmeh. Nikada mi nije dosadilo to da te vidim. Uvek nova, nikada ista i nikada monotona, nikada navika. Umeo sam da te vidim u mraku, u drugoj prostoriji, kroz zidove. Sada me više nema. Ostao sam ...
Ovo mi liči na one intervjue o filmovima gde učesnici objašnjavaju svoje viđenje. Ustvari nije to. Možda je ovo umesto predgovora svim knjigama koje budem napisao. Avantura ovih likova u knjigama se već protegla na 6 knjiga. - Slušaj, tvojoj knjizi treba egorcizam - ovo je rečenica koju je izgovorila jedna od mojih najdražih prijateljica, Dragana, negde još u doba pisanja druge verzije prve knjige. Mogu reći da se to proteglo i na ostale. Noćas su mi volšebno nestali neki tekstovi i slike. Tekstove sam sačuvao jer me je davno jedan mudri čovek naučio da sve što je bitno pošaljem meilom nekome. Ostane sačuvano. Slike su, bojim se, nepovratno izgubljene i žao mi je. Neke su neprocenjivi dokumenti jedne stvarnosti koja se dešavala. Nema ih. Pomirio sam se. Ostaju samo uspomena pretočena u reči. A te reči u rečenice, rečenice u priče a priče satkane u romane. Prva knjiga Prva knjiga je bila zamišljena drugačije. Mislio sam da nekako protegnem na stotinjak stranica, ako uspem. Eto da mogu i...